lunes, 11 de marzo de 2013

Sarajevo: Principio y fin del siglo 20 (Viaje por los Balcanes I )

Esquina donde fue asesinado el Archiduque
En una esquina  de Sarajevo una discreta placa recuerda que el 28 de junio de 1914 en ese sitio  el joven Gavrilo Princip asesinó al Archiduque Francisco Fernando y puso en marcha la infernal máquina de alianzas militares, nacionalismos extremos y conflictos irresueltos que daría inicio, pocas semanas más tarde, a la Primera Guerra Mundial. Así comenzó el “siglo 20 corto”, que de acuerdo al historiador Eric Hobsbawn, culminó con la caída de la Unión Soviética en 1991.


La nueva era Pos Guerra Fría se inauguraría con la Guerra de Bosnia, cuyo episodio más sangriento –el sitio de Sarajevo (1992-1996)- dejaría huellas que perduran en los edificios y en el alma de los habitantes de la “Jerusalén de Europa”.




Mezqquita Gazi Husrev Beg
La cantidad de mezquitas, templos ortodoxos, iglesias católicas romanas y sinagogas que pueblan el centro de la ciudad dan testimonio de un lugar único, donde las grandes religiones desarrollaron las interpretaciones más humanistas de sus propias creencias y supieron convivir en paz. En el siglo 16, el Imperio Otomano dio albergue en Sarajevo a los sefardíes expulsados de la Península Ibérica. Naturalmente el terrorismo se ensaña con la tolerancia –su opuesto ideológico- y el 85 % de la población judía de Sarajevo se encontró entre las primeras víctimas del Holocausto.
Sinagoga
Sarajevo, con sus miradas llenas de dolor, hospitalidad y
esperanza sigue siendo un espejo y una clave para entender los dilemas de Occidente y la necesidad de diálogo -con sus riesgos y límites- para poder superarlos.   Así lo demuestra el delicado equilibrio alcanzado en los Acuerdos de Dayton (1995) y hasta la propia personalidad del sobrino del Emperador Francisco José. El Archiduque, de hecho, era un hombre crítico de la ortodoxia aristocrática y proclive a la reforma del Imperio. No fue su rigidez sino su tolerancia lo que despertó el recelo de los extremistas.

El museo erigido a pocos metros del sitio del atentado expone las armas asesinas y dos módicas  imágenes del Archiduque y su esposa: dos muñecos guiñolescos…casi dos pobres marionetas que nos observan como una metáfora de la fragilidad de la voluntad de los hombres frente a los poderosos vientos de la historia que han soplado con rigor sobre la hermosa ciudad de Sarajevo. 












Sarajevo, 11. marta, Početak i kraj XX. vijeka (Putovanje po Balkanu I)

Na jednom uglu u Sarajevu diskretna ploča podsjeća da je 28. juna 1914. upravo na tom mjestu mladi Gavrilo Princip ubio nadvojvodu Franju Ferdinanda i time pokrenuo paklenu mašineriju vojnih saveza, ekstremnih nacionalizama i neriješenih konflikata što bi rezultiralo, nekoliko sedmica kasnije, Prvim svjetskim ratom. Na taj je način započeo tzv. „Kratki XX. vijek“ koji je prema historičaru Eriku Hobsbaumu završio padom Sovjetskog Saveza 1991. godine.
Novo doba poslije Hladnog rata bi započelo Ratom u Bosni i Hercegovini čija će najduža epizoda - opsada Sarajeva (1992.-1996.) - ostaviti duboke tragove na zgradama i dušama stanovnika „Evropskog Jeruzalema“.
Broj džamija, pravoslavnih i katoličkih crkava te sinagoga koje se nalaze u centru grada svjedoče da je ovo mjesto jedinstveno, da su u njemu te velike svjetske religije razvile svoja najhumanističnija učenja svojih vlastitih vjerovanja te da su znale mirno suživjeti. U XVI. vijeku Otomansko carstvo je pružilo utočište u Sarajevu sefardskim Jevrejima koji su bili protjerani iz Pirinejskog poluotoka. Jasno, terorizam napada toleranciju -svoju ideološku suprotnost - te se 85% Jevreja Sarajeva našlo među prvim žrtvama Holokausta.
Sarajevo, sa svojim pogledom pun boli, gostoprimstva i nade, i dalje je odraz i ključ za razumijevanje dilema Zapada i potrebe za dijalogom - s rizicima i ograničenjima - za njihovo rješavanje. Tako to dokazuje osjetljiva ravnoteža uspostavljena Dejtonskim mirovnim sporazumom (1995.) te čak ličnost nećaka cara Franje Josipa. Nadvojvoda je bio kritičar ortodoksne aristokratije i težio je reformi Carstva. Nije bila njegova čvrstoća već njegova tolerancija to što je probudilo nepovjerenje ekstremista.  
Muzej podignut nekoliko metara od mjesta atentata prikazuje smrtonosno oružje i dva skromna prikaza nadvojvode i njegove supruge: dvije lutke...skoro pa dvije tužne marionete koje nas promatraju kao metafora o krhkosti volje čovjeka pred moćnim vjetrovima historije koji su snažno puhali nad ovim krasnim gradom.